Općina Travnik

Ove slavne rečenice, izrečene bezbroj puta gradu Travniku daju poseban i jedinstven  imidž po kojem je postao nadaleko poznat i prepoznat, te je tako svoje mjesto našao u filmu, romanu, pjesmi, ali prije svega u mnogim srcima. Mističan i jedinstven, na svakom koraku sam otkriva svoje priče iz davnina, kojima nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Grad, koji ima dušu, grad kojem se redovno vraćaju i grad koji je bio i još uvijek jeste inspiracija mnogim putopiscima, smješten u središtu Bosne i Hrecegovine, predstavlja glavni administrativno-politički centar Srednjobosanskog kantona. 150 godina bio je glavni grad bosanskog pašaluka, rezidencija 77 vezira i sjedište dva konzulata, a na sve to su ponosni Travničani, te svoj „muzej nad otvorenim nebom“, koji baštini riznicu različitih kulturno-historijskih događaja i znamenitih ličnosti, vjekovima njeguju i čuvaju od zaborava.

Na samom ulazu, dolazeći u grad sa istoka dočekat će vas prizor vrijedan hiljadu riječi, slika o kojoj maštaju fotografi i slikari, ali i neiscrpna inspiracija piscima - Stari grad, tvrđava zaboravljenog imena Garbun, koja je izgrađena u prvoj polovini 15 stoljeća. Prekrivena velom misterije, tvrđava već vijekovima odolijeva vremenu i ljudima, stoji čvrsto i skriva nedoumicu o bosanskom kralju koji ju je podigao nad Hendekom, neobičnim potokom što zimi teče, a ljeti presušuje. Nakon šetnje po Starom gradu, odmor je najbolje potražiti na mjestu, gdje hirovito izvire hladna i bučna Plava voda ili Šumeće. Baš na tom mjestu, smještena je „Lutvina kafana“, koja je dana 18. juna, 1887.godine ugostila austrijskog princa Rudolfa Habsburškog, koji je očaran ljepotom ambijenta poklonio zlatnik za obnovu kafane, te su je od tada prozvali i „Rudolfova kafana“. Ovaj atraktivni dio grada, predstavlja nezaobilazno mjesto svim posjetiteljima, a najslikovitije ga je opisao naš nobelovac Ivo Andrić u djelu „Travnička hronika“. U čast ovog književnog velikana, koji je rođen 09.10.1892. godine baš u ovom gradu, već dugi niz godina u Travniku djeluje Memorijalni muzej „Rodna kuća Ive Andrića“, kojom se podsjeća na vrijednost njegove literarne ostavštine. Ova najposjećenija „kuća“ u gradu svakodnevno dočekuje brojne turiste, domaće i strane, te čuva od zaborava vrijedne dokumente i predmete. Šetnja travničkim ulicama, koje na svakom koraku pričaju kroz vrbe, endemsko cvijeće, spomenike i turbeta i zlatni odsjaj u Lašvi, dok travnički kratkokljuni golub ugodno grguće, a gradom se širi mirs najboljih ćevapa i nadaleko poznatog travničkog sira, uz najhladnije i najčistije kapi plave vode za okrepljenje,  predstavlja  odmor za dušu i tijelo i buđenje svih mogućih čula.

Na ovom pitomom i plodnom travničkom tlu susreli su se različiti kulturni i civilizacijski tokovi, koji su za sobom ostavili tragove bogate kulturno-historisjkom baštinom, te tako Travnik svrstali u važan turistički centar. Travnik je grad sa najviše turbeta u BiH, grad sa Šarenom džamijom i munarom usmjerenom ka istoku, grad sa ljekovitim „Gospinim vrilom“, Isusovačkom gimnazijom, Franjevačkim samostanom, Elči-Ibrahim pašinom medresom, Vezirskim konakom, Zavičajnim muzejom, ali i mnogim drugim jedinstvenim obilježjima. Ovaj grad je također poseban i u svijetu jer je jedini grad sa dvije 20-metarske sahat kule, koje su travnički veziri podigli u 18 stoljeću, a jedini u BiH ima sunčani sat te vrste, izgrađen 1886. godine. Iz burne prošlosti bogate kulturno-historijskim zbivanjima proizašle su i različite znamenite ličnosti, po kojima je Travnik postao prepoznatljiv. Od vremena poznatih velikana i vojskovođa, konzula i vezira do danas, Travnik je iznjedrio ili udomio mnogobrojne priznate naučnike, umjetnike i slučajne ili namjerne putnike. O svom gradu i danas širom svijeta govore, pišu i pjevaju Josip Pejaković, Besim Spahić, Seid Memić-Vajta, ali i mnogi drugi Travničani. Razloga za planiranje putovanja ili sasvim slučajnu posjetu gradu Travniku ima i više, nego što je spomenuto, stoga travnička kapija je širom otvorena za sve one koji se žele vratiti, ali i one koji žele tek kročiti njegovim ulicama i stvoriti vlastita sjećanja.

 Dobrodošli u grad vezira, grad nobelovca, grad u kojem se uvijek širi miris najboljih ćevapa i grad u kojem ne postoji sofra bez dobrog vlašićkog sira, grad u kojem lete nadaleko poznati kratkokljuni golubovi, Ćirin grad, grad u kojem raste endemsko cvijeće, grad koji čuva sjećanja na spomenike i turbeta,.... Dobro nam došli.