Planine i rijeke:

 Visoravni: Gostunj, Karaulska gora, Gostilj, Carine, Galica i Kajabaša.

 

 Flora i fauna          

  Planina Vlašić pripada seriji kontinentalnih Dinarida. Kada je u pitanju geološka podloga, nju na Vlašiću čine, uglavnom, sedimenti mezozoika i kenozoika, tj. krečnjaci i dolomiti jure, krede i trijasa, kao i laporci i glinci tercijara te aluvijalni nanosi kvartara.

Shodno veoma raznolikom terenu, razlikama u nadmorskoj visini, količini i vrsti padalina, izloženosti djelovanju vjetra, tj. raznolikim životnim uvjetima i staništima, na ovoj planini i biljni svijet je veoma šarolik i bogat vrstama. Posebno mjesto zauzimaju biljne vrste koje ubrajamo u endeme (oblike ograničene, veće ili manje rasprostranjenosti). Uglavnom su to endemi Dinarida i Balkanskoga poluotoka.

Izdvojit ćemo samo neke od endemskih vrsta koje obitavaju na Vlašiću a koje zavređuju posebnu pažnju i zaštitu, jer su mnoge od njih danas veoma rijetke i opstanak im je ugrožen. Razlozi za to su sve veće zagađenje okoliša, neplanska i nekontrolisana izgradnja, neumjereno branje i slično. Uglavnom, faktori antropogenoga porijekla.

Na Vlašiću obitavaju sljedeće biljne vrste koje ubrajamo u endeme, glacijalne relikte ili imaju upotrebnu vrijednost kao hortikulturne ili ljekovite vrste:

- Lilium bosniacum (G. Beck) - bosanski ljiljan, endem Dinarida, ugrožena i ranjiva vrsta;

- Knautia travnicensis (Beck; Szabo) - travnička prženica, endem srednjih Dinarida;

- Symphyandra hofmanni (Pantoschek) - bosanska zvončika, endem Centralne Bosne, rijetka;

- Iris reichenbachii, var. bosniaca (G. Beck) - bosanska perunika, endem središnjih i jugoistočnih Dinarida, ugrožena i ranjiva vrsta;

- Gentiana dinarica (G. Beck) - dinarski encijan, endem Dinarida i manjim dijelom Apenina, veoma ugrožena vrsta;

- Gentiana verna (L.) - proljetni encijan, glacijalni relikt, iskoristiva u hortikulturi;

- Gentiana lutea (L.), sub. sp. symphyandra (Hayek) - srčanik (lincura), ugrožena i ranjiva vrsta zbog prekomjernog branja, ljekovita vrsta, ima primjenu u oficijelnoj farmakologiji i u narodnoj medicini; 

- Orchis morio (L.) - kaćun (salep), od podzemnih dijelova sušenjem i mljevenjem dobije se prah od kojeg se pravi toplo zaslađeno bezalkoholno piće, bio je upotrebljavan kao afrodizijak, no, zbog prekomjernog i nekontrolisanog branja, na mnogim područjima je iskorijenjen;

- Euphorbia montenegrina (Bald., K. Maly) - crnogorska mlječika, endem Dinarida, rijetka ili potencijalno ugrožena vrsta;

- Amphoricarpos autariatus (Blečić & E. Mayer) sub. sp. autariatus - krčagovina, endem Dinarida, rijetka i potencijalno ugrožena vrsta;

- Edraianthus croaticus (Kerner) - hrvatsko zvonce, endem sjeverozapadnih Dinarida;

- Ranunculus scutatus (Waldst. & Kit.) - kolovrc, endem istočnih Alpa i Dinarida, rijetka i potencijalno ugrožena vrsta;

- Corydalis ochroleuca (Koh) sub. sp. leiosperma - mlađa žućkasta, endemska podvrsta s prostora bivše Jugoslavije, rijetka i potencijalno ugrožena vrsta;

- Dianthus giganteus (D. Urv.) sub. sp. croaticus (Borbas, Tutin) - hrvatski karanfil, endem sjevernih i centralnih Dinarida, ugrožena ili ranjiva vrsta;

- Sesleria  junifolia (Wulf.) - uskolisna šašika, ilirsko-apeninski endem;

- Festuca bosniaca (Kumm. & Sendtn.) - bosanska oštra vlasulja, endem Dinarida s eksklavom na Apeninima;

- Silene Sendtneri (Boiss.) - Sendtnerova pušina, endem Dinarida, rijetka i potencijalno ugrožena vrsta;

- Cicerbita pancicii (Vis., Beauv.) - Pančićev mliječ, endem Balkanskoga poluotoka;

- Athamanta haynaldii (Borbas & Uechrt.) - Hainaldova nevesika, endem Dinarida;

- Onosma stelulata (Waldst. & Kit.) - zvjezdasta srčanica, endem Dinarida, rijetka i potencijalno ugrožena vrsta;

- Iris reichenbachii (Heuffel) var. bosniaca (G. Beck) - bosanska perunika, endem centralnih i jugoistočnih Dinarida, ugrožena ili ranjiva vrsta;

- Potentila montenegrina (Pant.) - crnogorska petoprsta, endem Dinarida.

Mnoge od biljaka koje srećemo na Vlašiću ljekovite su, medonosne i imaju široku primjenu u narodnoj medicini. Biljni svijet Vlašića može privući pozornost kako naučnika tako i običnih zaljubljenika u prirodu i njezina dobra. Mnoge od tih vrsta savremeni čovjek ugrožava te je potrebno istinski se založiti da se zaštite i prošire na svoja prvobitna staništa a u svrhu očuvanja raznovrsnosti i ljepote naše flore.

                       

Na Vlašiću i Vilenici (planina orijentisana južno od Travnika) nalazimo mnoštvo jestivih, nejestivih i otrovnih (čak smrtonosnih) gljiva. Naprimjer, od jestivih gljiva rastu različite vrste vrganja te puhara, sunčanica, lisičarka, mliječnica, smrčak, blagva, borova rujnica, đurđevača, golubinka i druge. Od otrovnih gljiva rastu muhara, zelena pupavka, panterovka, hrčak i somotska mliječnica. Neke od gljiva s naših terena nisu otrovne ali nisu ni jestive, odnosno mogu izazvati određene probavne smetnje, kao naprimjer neke vrste gljiva capica.

Prostrani pašnjaci Vlašića su povoljni za razvoj stočarstva. Šume u kojima prevladavaju bukva, smrča i jela izvanrednog su kvaliteta i daju osnovicu za razvoj drvoprerađivačke privrede. Lašva, Bila, Grlonica, Hendek, Kozica i Ugar, kao i niz rječica, potoka i vodopada čine neprocjenjivo prirodno bogatstvo za razvoj ribarstva i sportova na vodi te za turističke ture, naučne staze i sl.

Sam grad Travnik, kao i njegova okolica, obiluje mnogim prirodnim ljepotama i znamenitostima. Posebno mjesto imaju zelene površine u gradu koje čine sastavni dio svake arhitektonske cjeline, a njihova funkcionalnost je višestruka. One čine vezu urbane sredine s prirodom, estetski su najvrjedniji dio svake sredine, štite čovjeka od okolne buke, prašine i štetnih isparenja, mjesta su za odmor i rekreaciju i imaju još mnoge druge korisne funkcije. Unošenje zelenila u gradove je mali, ali vrlo značajan napor čovjeka da očuva svoj okoliš. Najupečatljiviji primjer za to je park-šuma u okviru Bolnice za plućne bolesti u Travniku.

U gradu se nalazi nekoliko skupina ili pojedinačnih stabala koja su zbog svoje rijetkosti, starosti, izgleda habitusa ili cjeline koju čine s kulturno-historijskim spomenicima stavljeni pod zaštitu, što bi trebalo svakako održati. Radi se o nekoliko stabala tise [Taxus baccata (L.)] koja  je rijetka i ugrožena vrsta, zatim aleja lipa u zapadnom dijelu grada u kojoj je nađena posebna vrsta lipe - travnička lipa [Tilia travnicensis (Maly)], bijela topola [Populus alba (L.)] u Turbetu, poljski brijest [Ulmus minor (Miller)], jedan od rijetkih odraslih primjeraka na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, bukva [Fagus silvatica (L.)] i drugo. Sve navedeno ne pruža samo ugođaj lijepoga, nego od toga čovjek ima višestruku korist i, što je najznačajnije, preko njih uspostavlja pozitivan, neraskidiv odnos s prirodom koja je ishodište svega.

               

Klimatske karakteristike

Travnik se nalazi skoro u sredini sjevernoga umjerenog toplotnoga pojasa, mada je u središnjem planinskom prostoru Balkana, na približno istoj udaljenosti od jadranskog (maritmanog) i panonskog (kontinentalnog) prostora. Zbog toga ima umjereno kontinentalnu klimu, sa srednjom godišnjom temperaturom od 8,6° C. Srednje temperature godišnjih doba pokazuju da su ljeta u Travniku i okolini umjereno topla (18,2° C), proljeća i jeseni svježa i ugodna godišnja doba (9° C), dok su zime hladne (- 2,2° C). Padavine su povoljno raspoređene tokom godine, što odgovora poljoprivrednim kulturama u vegetacijskom periodu. Dok Travnik ima umjereno-kontinentalnu klimu, planina Vlašić, s pobrđem, ima planinsku klimu, s dugim, hladnim i snježnim zimama, a svježim i kratkim ljetima te je, uz konfiguraciju zemljišta, pogodna za zimske sportove. Mnogobrojni skijaški tereni obiluju snijegom do kraja sezone. Tako je Vlašić privlačan u svako doba godine. Prostor općine Travnik se nalazi pod utjecajem umjereno-kontinentalne klime. U Travniku su najčešći zapadni i istočni vjetrovi, uvjetovani položajem doline Lašve, dakle reljefom, a na platou Vlašića prevladavaju sjeverni i južni vjetrovi, pod utjecajem atmosferskih strujanja.

Mineralna bogatstva

Bilansne, vanbilansne i potencijalne rezerve mrkog ugljena u Rudniku mrkog ugljena „Bila“:

Kvalitet ugljenih slojeva:

Općina Travnik, s aspekta zemljišta, raspolaže izuzetnim potencijalima. Općina raspolaže sa 56.305 ha zemljišta, od toga je 23.647 poljoprivredno, 30.713 ha šumsko i 1.945 ha neplodno zemljište.

Poljoprivredna proizvodnja 

Općina Travnik ima vrlo dobre potencijale za razvoj poljoprivrede, posebno voćarstva i stočarstva. Trenutno u praksi preovladava konvencionalni, mješoviti sistem proizvodnje, uz ograničenu primjenu mineralnih đubriva i sredstava za zaštitu bilja.

Područje općine Travnik ima izuzetne uvjete za razvoj voćarstva, posebno za uzgoj šljive, kruške, jabuke i oraha, kao i povrtlarstva u riječnim dolinama.

Također, postoje mogućnosti i interes proizvođača za plasteničkom proizvodnjom.

Ogromne pašnjačke površine na gotovo nedirnutim planinskim proplancima izuzetno su povoljne za razvoj ovčarstva. Kvalitetno ovčije mlijeko osnova je za pravljenje nadaleko poznatog ovčijeg sira po kojem je travnički kraj prepoznatljiv. Taj sir, kao autohtona vrsta domaćega bijelog sira od ovčijeg mlijeka, u salamuri, koji je zasigurno brend ovih prostora, zauzima jedno od najvažnijih mjesta među autohtonim mliječnim proizvodima.

Šumarstvo, lov i ribolov

Šumsko zemljište na kojem prevladavaju bukva, jela i smrča, izvanredne kvalitete, predstavlja osnov za razvoj privrede u općini Travnik. Šume i šumsko zemljište su u privatnom i u državnom vlasništvu. Stručne poslove u pogledu gospodarenja privatnim šumama obavlja kantonalno Ministarstvo šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede preko Kantonalne uprave za šumarstvo, a šumskoprivredno društvo pod nazivom Šumskoprivredno društvo „Srednjobosanske šume“, d. o. o., gospodari državnim šumama.

Vodna infrastruktura

Hidrografske karakteristike kraja veoma su značajne, jer pružaju raznovrsne mogućnosti za razvoj. Riječni sistem Lašve obuhvata veliki broj njenih pritoka. Lašvu čine Karaulska Lašva i Komarska Lašva, a veće pritoke su Grovnica, Prala, Lupnica, Kruščica, Vranička rijeka i Bila. Potoci kratkoga toka koji teku kroz sam grad (Hendek i Šumeće) također obiluju znatnom količinom vode.

Pravilno planiranje, uređenje i zaštita rijeka kao resursa i energetskoga potencijala, zasigurno  su osnova razvoja.

- Vode

Turizam

Na području općine Travnik turizam se razvija kroz razne oblike, kao alternativni turizam, kulturni turizam, ekoturizam, sportsko-rekreacijski turizam te kongresni turizam.

Planina Vlašić je ne samo omiljeno izletište već simbol ovoga područja. Vlašić je od Travnika udaljen oko 20-ak km. Najviši vrh je Paljenik koji je visok 1.943 m. Mali broj olujnih dana i zaklonjenost skijaških staza od jačih vjetrova čini klimatsku prednost Vlašića i vrlo privlačnu turističku destinaciju.

Karakteristika travničke općine, a posebno njenoga gradskoga dijela jeste brojnost i raznovrsnost sačuvanoga naslijeđa, od najstarijih lokaliteta iz prethistorijskoga i antičkoga perioda do brojnih primjera graditeljskoga nasljeđa iz srednjeg vijeka te osmanskoga i austrougarskoga perioda.

    Nepokretno kulturno-historijsko naslijeđe

Uz prirodne resurse, stanje nepokretnog kulturnoga naslijeđa predstavlja dobar osnov za razvoj turizma u općini Travnik.

Spomenici su razmješteni na cijelom prostoru općine Travnik i moguće ih je uključiti u turističku ponudu kroz različite vidove kulturnog turizma na području grada i kroz osmišljen program u razvoju ruralnoga i rekreativnog turizma u vangradskom području.

Stilska i tipološka slojevitost kulturnoga naslijeđa, umjetnički oblikovane vrijednosti različitih kulturnih provenijencija koje se međusobno smjenjuju i isprepliću u urbanom tkivu grada, svjedok su značajne povijesne i kulturne uloge Travnika (doba bosanskoga kraljevstva, vrijeme vezira i konzula, grad nobelovca, grad bogate kulturne tradicije). 

To su prepoznatljivi elementi koji Travniku daju obilježje historijskoga gradskog područja. Svakako je to komparativna prednost u odnosu na druge sredine te prepoznatljiva karakteristika koja, uz pravilan pristup, može značajnije utjecati na budući razvoj travničke općine.

Uz stručnu revalorizaciju dobara kulturnoga naslijeđa i poduzimanje mjera na njihovoj  permanentnoj zaštiti i tekućem održavanju, moguće je ostvariti revitalizaciju spomenika i  njihovu integraciju u turističku privredu.

Prirodne pogodnosti i povoljan geostrateški položaj prema mediteranskom i panonskom području utjecalo je da travnički kraj bude naseljen već u mlađem kamenom dobu – neolitu. Pronađeni pokretni i nepokretni materijalni tragovi svjedoče o neprekinutom kontinuitetu življenja na ovim prostorima u posljednjih 5000 godina, a pretpostavlja se da bi sistematska arheološka istraživanja mogla otkriti i tragove daleko starijih ljudskih zajednica koje su naseljavale travnički kraj u paleolitu – starijem kamenom dobu (Velika peća i Mala peća).

Sačuvani materijalni tragovi svjedoče o smjeni različitih kulturnih epoha, počevši od prethistorije, preko antičkog, srednjovjekovnog, osmanskog i austrougarskog perioda, te iz vremena stare i nove Jugoslavije.

Prema tipologiji kulturnih dobara i njihovoj teritorijalnoj rasprostranjenosti, mogu se izdvojiti tri cjeline: Dolina rijeke Lašve (turbetski kraj), dolina rijeke Bile (biljanski kraj) i uže gradsko područje (grad Travnik).

U turbetskom i biljanskom kraju koncentrisani su spomenici iz prethistorijskog i antičkog perioda te pojedinačni sepulkralni i graditeljski ostaci iz antičkog i srednjovjekovnog perioda, uz nešto manji broj spomenika iz doba osmanske i austrougarske uprave koji se većinom odnose na pojedinačne sakralne objekte i primjerke tradicionalnoga graditeljstva.

U gradskom području se nalazi najveći i najbolje sačuvan srednjovjekovni kompleks – graditeljska cjelina Stari grad te veliki broj spomenika iz osmanskoga i austrougarskoga perioda grupisanih u okviru urbanih aglomeracija ili soliterno raspoređenih u prostornoj  strukturi grada. Prema tipu spomenika, u većem broju zastupljeni su sepulkralni kompleksi (groblja i mauzoleji), sakralni, komunalni, stambeni, privredni, poslovni objekti, upravne zgrade i spomenici tehnike.

Uvid u brojčano stanje, tipologiju, hronologiju i rasprostranjenost kulturnih dobara moguće je ostvariti na osnovu sljedećih izvora: historiografske literature, Evidencije kulturnih dobara, iz Registra Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine (do 1992. godine), Privremene liste nacionalnih spomenika i Liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine te iz uvida u sadašnje stanje na terenu načinjenog prema bazi podataka koju obrađuje Komisija za evidenciju nepokretnog naslijeđa na općini Travnik (2008.–2010.).

Na osnovu spomenutih izvora, evidentirano je 206 nepokretnih kulturnih dobara i arheoloških lokaliteta na području općine Travnik.